Novosti

Politika

Pustinjska utopija u El Shattu

Zajednica Dalmatinaca u El Shattu bila je svojevrsno utopijsko društvo u kojem je svatko nešto radio, pokrivene su sve potrebe stanovnika, a plaća su bili postignuti radni uspjesi, kazao je autor Branko Radonić na predstavljanju knjige "El Shatt – Dalmatinci u pustinji"

Large el shatt 1

Nataša Mataušić, Branko Radonić i Tihomir Ponoš (foto Nenad Jovanović)

Zadnjeg aprilskog dana u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu upriličeno je predstavljanje knjige Branka Radonića "El Shatt – Dalmatinci u pustinji". Knjiga na preko 800 stranica obrađuje historijat zbjega stanovnika otoka i obalnih područja srednje Dalmacije u Italiju i Egipat 1943 i 1944., a onda i njihovog povratka 1945. i 1946. godine. Težište knjige dano je na boravak u El Shattu gdje je 30.000 ljudi tokom dvije godine boravka izgradilo uspješnu zajednicu.

- El Shatt je važno identitetsko mjesto, kako kraja odakle su ljudi dolazili, tako i generacije. Trajao je dvije godine i ostavio snažan pečat na identitet ljudi. Bio je predmet brojnih istraživanja, a o njemu su postavljene izložbe i snimljen dokumentarni film, Iako nije pisana u tom obliku, knjiga je enciklopedija o El Shattu koja na preko 1.200 kartica teksta donosi očuvana sjećanja i rekonstrukciju života u pustinji - rekao je povjesničar i novinar Tihomir Ponoš, ističući da knjiga ukazuje i na suradnju saveznika u antifašističkoj koaliciji, jer je zbjeg smješten u nekadašnji kamp Osme britanske armije, dok je boravila u Egiptu.

Povjesničarka Nataša Mataušić, koja je 2007. pripremila izložbu o El Shattu, naglasila je visok nivo organizacije života u izbjegličkom logoru. Već drugog dana tiskan je list koji je izvještavao o zbivanjima u logoru, ali i o ratnoj situaciji u Jugoslaviji i Evropi. Proradile su škole, ordinacije i radionice, svi su nešto radili. Žene su šivale odjeću od platna šatorskih krila, od niti su plele razne predmete, radila je postolarska radionica, postojale su kantine… Zato ne čudi da na obilježavanju godišnjica događaja vezanih uz El Shatt dolaze tri generacije iz obitelji - rekla je.

- Život u El Shattu u krajnje lošim pustinjskim uvjetima pokazuje što su Dalmatinci sposobni uraditi. To je bilo svojevrsno utopijsko društvo u kojem je svatko nešto radio, pokrivene su sve potrebe stanovnika, a plaća su bili postignuti radni uspjesi. Danas svatko u Dalmaciji ima nekog tko je bio u El Shattu - rekao je autor Radonić.

Objasnio je da na knjizi radio deset godina, od istraživanja po hrvatskim i stranim arhivima i knjižnicama do proučavanja literature i terenskoga rada, a onda i pisanja, dorađivanja, dopunjavanja i korekture.

- U knjizi sam se prvo htio baviti izbjeglicama iz Vrgorca, a onda je prerasla u opis života ljudi iz mnogo šireg područja Dalmacije. Dio posvećen zbjegu iz vrgoračkog kraja nalazi se na kraju knjige i obuhvaća 20 svjedočanstava mještana koji su od 1944. do 1946. boravili u talijanskim i egipatskim izbjegličkim logorima, kao i popis oko 700 izbjeglica do kojih sam uspio doći - istaknuo je Radonić.

O opsegu posla svjedoči činjenica da knjiga, uz 1.200 kartica teksta, ima preko 1100 bilješki i više od 150 fotografija, karata, tablica i grafikona. A činjenicu da su mnogi ljudi rodbinski povezani s onima koji su bili u El Shattu dokazuje i puna čitaonica u kojoj se promocija održavala. Knjigu koja se pojavila u javnosti 80 godina od formiranja logora izdali su Društvo prijatelja vrgorske starine, Synopsis i Plejada iz Zagreba.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više